Podrijetlo Hrvata

Ovaj članak dio je niza o
povijesti Hrvatske

Podrijetlo Hrvata je tema o kojoj je formirano više teorija i koja već stotinama godina zaokuplja znatan broj stručnjaka i amatera. Sama je tema višeznačna i na nju možda nikada neće biti moguće dati jednostavan i definitivan odgovor. Vidi i pojednostavljeni prikaz članka Podrijetlo Hrvata.

Nova živost i dvojbe o podrijetlu Hrvata, izazvane ostvarenjem samostalne hrvatske države sredinom 1991., samo su povod razmatranju njegove naravi kao znanstvenoga problema, a on je sam po sebi višestruko zanimljiv jer je izrazito interdisciplinaran i metodološki vrlo zahtjevan: kad se valjano razmotri, u njemu se očituje spoznajna podloga historiografske sinteze. To je osobito zanimljiv primjer metodskih pretpostavki interdisciplinarnoga povijesnoga istraživanja. Vrijedno je stoga svakomu tko se načelno zanima za znanost da se malo pozabavi njime.[1]

Prema istraživanjima osobina lubanja sa starih grobišta koja se provode od 1970-ih godina, te potom antropogenetičkih istraživanja, proizlazi da je od antičkog doba do danas ostao na području koje napučavaju Hrvati prevladavajući isti genotip, usprkos dokazima o doseljavanju drugačijeg stanovništva. Novija genetska istraživanja otkrivaju da su se nositelji slavenskih genetskih osobina postupno doseljavali s područja euroazijskih stepa, pa u Hrvata ima oko jednu trećinu nositelja "slavenske" haplogrupe R1a. Daljnja trećina otpada na “dinarsku” haplogrupu I1b, a preostalo otpada na haplogrupe koje su karakteristične za područje zapada Europe, ili samo za područje Balkana. Oko 1% ima nositelja haplogrupe K (M 9), za koju se smatra da je na područje koje obitavaju Hrvati došla iz jugoistočne Azije, u kasnoantičko doba. I. Mužić ukazuje da, makar Hrvati u cjelini uzev u genetskom smislu ne nose osobito mnogo slavenskih osobina, izvor državnosti Hrvata s dobrim dokazima možemo smjestiti na područje Liburnije, tj. na šire području Like s obližnjim primorskim područjima na sjevernom Jadranu - koja su najviše bila naseljena "Sklavinima", čija se vlast potom postupno širila na područja pretežito nastanjena starosjediocima "Dalmat(in)ima", starosjedilačkim stanovništvom koje pretežno nije bilo romanizirano. S vremenom su se pripadnici obje ove grupe stopili u jedan narod. Takva rekonstrukcija odgovara starom znanju o pitanju etnogeneze Hrvata kojeg u 13. stoljeću iznosi Toma Arhiđakon, koji navodi da se vodeće pleme (lat. tribus nobilum) koje je sebi podčinilo područje Hrvatske doselilo s područja Poljske, a starosjedilačko stanovništvo koje je došlo pod vlast tih došljaka je s njima s vremenom postalo jedan narod s jednim jezikom. Nazivi "Hrvati" ("Horvati") i "Hrvatska" ("Hrobatija") se povezuju s dolaskom "Sklavina" u zapadne krajeve antičke Dalmacije. Područja sjeverno od Save, to (sada: hrvatsko) stanovništvo postupuno napučava od Srednjeg vijeka.[2]

  1. Ivan Supičić (ured.): Hrvatska i Europa: Rano doba hrvatske kulture, AGM, Zagreb, 1997.; Radoslav Katičić - O podrijetlu Hrvata
  2. Ivan Mužić. Nastajanje hrvatskog naroda na Balkanu. Starohrvatska prosvjeta, Vol. III No. 35, 2008. Pristupljeno 3. kolovoza 2020.

© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search